Prva ljubav zaborava nema!

Moja prva ljubav

Bio je to hladan februarski dana, sa kolegicom sam sjedio u nekom od kafića u centru grada. Pijuckamo čaj od jabuke i cimeta, zurimo kroz prozor i komentarišemo ljude koji negdje žure. Kolegica počinje nešto poluljutito da mrmlja ali ne razumijem je.
- "Možeš li pričati sebi u njedra? Molim te!" pitam je.
- Dragi Viktore uvijek se rastužim i iznerviram u isto vrijeme kad ga vidim.
- Kad vidiš koga?
- Eno onaj tamo što stoji, pokazuje glavom.
Bacim ja pogled kad ono onaj konobar o kojem sam vam pisao u postu prije (vidi ovdje).
U meni uzavri znatiželja i naravno pitam je o čemu se radi? Kolegica kao da je jedva dočekala moje pitanje započinje priču : - Ma šuti bila sam totalno odlijepila za ovim likom. Sve sam probala da mu se približim ali ništa, na kraju saznam da je gej i da ima momka. Koji crnjak, "balila" sam za pederom.

Tako se ja počnem smijati a ona nastavlja :"Da sam znala da ćeš mi se smijati ne bi ti ne rekla."
Mislim u sebi smijem se od sreće jer je gej a ne zbog tebe ali ok, pokušavam se smiriti al osmijeh ne silazi sa lica.
 Raspitam se ja  za ime i za prezime, pa čim sam došao kući naravno pokušam ga pronaći  na FB ali bez velikog uspjeha. Pokušam sa nadimkom koji sam mislio da može biti za njegovo ime i uspijem naći nekoga ko se zove Adi i isto prezime kao taj konobar.  Malo mi je bilo čudno što su na profilnoj slici gola muška prsa.Vidim piše da mu je rođendan taj dan, automatski sam mu poslao poruku al odgovora nema. Nakon par dana sam dobio poruku natrag :
"Hvala, iako mi nije bio rođendan ali hvala za lijepe želje. Je li ovo tvoj pravi profil ?"
Čitam poruku i ne kontam ama baš ništa, tek poslije shvatim da to nije osoba koju sam tražio, da na FB postoje fake profili kako bi upoznao ostale pedere koji također imaju fake profile.....

Nakon par razmijenjenih poruka pošalje i on meni svoj pravi profil i tako se počnemo "zaprave" dopisivati. Nakon dužeg vremena uz ogroman strah odlučujemo se upoznati uživo (tog momka u ovom blogu ću zvati Adi).
 Stojim na stanici i čekam, gledam sve autobuse koji dolaze i ponavljam broj autobusa kojim je rekao da će doći. Dolazi taj autobus i gledam u svakog putnika koji izlazi a u glavi vraćam slike koje smo razmjenjivali da bi ga prepoznao.  Adi izlazi iz autobusa a meni mozak staje, zaboravljam na one misli od ranije i pitanje:"Šta ako mi se ne svidi? ".
Sad sam siguran, ne treba ni progovoriti dovoljno je da gledam u nebesko plave oči i pakleno sexy osmijeh.
Pruža ruku da se upoznamo a ja jedva izgovaram ime.... ( Ne preuveličavam stvarno je bilo tako!)
Hodali smo tu noć dugo i razgovarali. Sjeli smo na jednu klupu u parku i dotakao mi je ruku, istog trena preplavila me toplina, neopisivo lijep osječaj u cijelom tijelu. Nisam čekao dugo da i ja učinim sljedeći korak. Ustali smo i krenuli koračati ka izlazu iz parka, okrenuo sam se par puta i vidio da nema nikoga samo slaba ulična rasvjeta i mrkli mrak. Povukao sam ga, prislonio uz neko stablo i poljubio. Poljubac se mogao mjeriti u milisekundama ali je jedan od onih kojeg ću se sjećati najduže u životu.

Tako je počelo naše viđanje i trajalo dugo (oko dvije godine). U tom periodu ja nisam volio niti su mi se sviđali muškarci nego muškarac samo on moj Adi. On je bio godinu dana mlađi od mene, išao je u četvrti razred srednje škole i nakon toga se preselio u Sarajevo da nastavi studiranje. Tada su polako zahladnjeli odnosi i on je našao nekog "boljeg".
Prošlo je evo skoro sedam godina od tada ali mu to ja halalit  ne mogu.Taj brodolom to potonuće koje me je zaustavilo u vremenu u normalnom funkcionisanju. Nakon par sedmica ja napuštam fakultet na kojem sam bio jako dobar jer nisam imao želju da učim i srećem puno ljudi svaki dan. Neopisivo sam ga volio. To je bila prva, prava i tako čista ljubav. Važno je napomenuti da nismo imali sex-a u toj vezi barem ne analnog, pokušavali smo nešto rekao bi experimentisali ali nije išlo. Ali mislim upravo zbog toga da je bila prava, iskrena i čista i ne mogu reći da smo je održavali sexom.
P.S. Možda je to razlog da je nisamo održali duže.
I sada ga imam na FB i čujemo se ponekad.Vjerujete mi da i sada ali ne uvijek samo ponekada srce zaigra na njegovu sliku. Nikada se neću pokajati što sam ga volio i vjerovo mu, niti ću prestati vjerovati i voljeti jer šta je život bez ljubavi. Volite i praštajte jer nema nisšta ljepše od toga.

( Moguće da ću dopunjavati post)

Viktor